SVOJ ŽIVOT ZA NJEGOV: Doktori su rekli da pusti muža da umre, a ona je uradila nemoguće

Tužno je videti kada tragedija zadesi porodicu.

Kada je muž Danijele Dejvis, Met, doživio saobraćajnu nesreću, doktori su rekli da su mu povrede previše ozbiljne i da mu nema pomoći.

Međutim, Danijela je donela jednu nevjerovatnu odluku koja bi pomogla i njoj i njenom mužu.

Danijela i Met Dejvis su se vjenčali u januaru 2011. godine, godinu dana nakon što su se zaljubili. Iako su bili vrlo mladi, znali su da žele da provedu ostatak života zajedno. Kada su se upoznali, Danijela je imala samo 23 godine, a Met 22.

Vjenčali su se u Džordžiji i bilo je očigledno da žele da provedu život zajedno. Danijela i Met su bili ludo zaljubljeni.

Tada ih je zadesila velika nesreća koja je u potpunosti promijenila živote. U julu 2011 Met je doživeo saobraćajnu nesreću dok je išao na posao. Bio je na motoru i udario je automobil koji je bio nepropisno parkiran.

Pošto je vozio motor, njegovo stanje je bilo mnogo teže nego da je bio u automobilu. Met je doživeo teško oštećenje mozga i slomio je dosta kostiju. Bio je u životnoj opasnosti i ovo je, nažalost, bio samo početak. Dogodilo se nešto što niko nije očekivao.

Nakon 9 dana provedenih u bolnici, Metovi doktori su rekli da se dugo borio i da je vrijeme da se isključi sa aparata koji su ga održavali u životu, jer je šansa da preživi bila jedva 10%. Na Danijeli je bilo da donese tešku odluku. Upozorili su je da su ljudi sa sličnim stanjem kao Metovim teško mogli da funkcionišu nezavisno, čak i da su preživjeli. Za mnoge ljude je ovo bio kraj.

Met je bio poslat kući i bio je priključen na aparate. Njegovo stanje se nije popravljalo ni mjesecima nakon toga. Nije mogao da hoda ili da radi bilo šta sam. Uprkos doktorovom savjetu, Danijela je odlučila da ne želi da digne ruke od svog muža. Bila je uz njega dan i noć. Njihov život je nedavno bio započet i nije željela da odustane od njega. Danijela je potražila pomoć za njegu Meta, objašnjavajući da su ona i njena majka svakodnevno morale da brinu o njemu.

Met nije mogao sam da ide u kupatilo ili da jede, već su mu pomagale Danijela i njena majka. Pio je 20 tableta dnevno i bila mu je potrebna pomoć oko obavljanja vitalne fizikalne terapije. Čuvajući sjećanja na njega, Danijela nije odustajala. Nakon par mjeseci kod kuće, nešto se promijenilo u Metu – otvorio je oči. Ovo je za cijelu situaciju bilo čisto čudo. Met je počeo očima da prati kretanje svoje žene po kući. Nakon par teških mjeseci borbe za život, Danijela je bila spremna da ponovo komunicira sa svojim mužem.

Jednog dana se desilo čudo: Met je progovorio tokom terapije pokretanja ruke. Danijela je rekla da je u tom trenutku osetila mješavinu šoka i zadovoljstva. Danijela je rekla da je Metov glas bio više poput šapata nego bilo šta drugo. Dala mu je njegovu kapu kako bi je stavio na glavu i Met joj je šapnuo: “Pokušavam!”. Danijela je bila ushićena. Ovo je bio samo početak Metovog oporavka, jer ga je i dalje čekao dug put. Uprkos svemu što mu se dogodilo, Met je uspio da povrati pamćenje i da se oporavi.

Ponovo je počeo da govori i da ide na fizikalne terapije koje bi mu pomogle da povrati snagu i motorne veštine. Kako bi ozdravio u potpunosti, bilo je potrebno da naporno vježba. Nakon samo 3 mjeseca nakon vraćanja svesti, Met je ponovo hodao! I dalje mu je bila potrebna pomoć, ali je mogao da govori, zbija šale, pjeva i uživa u društvu najmilijih. Njegov oporavak je bio pravo čudo.

To je bilo jedno veliko emotivno putovanje, ali je Met nastavio da se oporavlja zahvaljujući svojoj ženi Danijeli. Međutim, par je nastavio da se bori sa velikim medicinskim računima, jer ih osiguranje nije u potpunosti obuhvatalo. Tri i po godine nakon nesreće, Danijela se i dalje svakodnevno borila za njega. Srećom, dobili su dovoljno finansijske pomoći i uspjeli da mu pomognu na vrijeme.